Gubitak kao stresni događaj
Gubimo često u životu. Što je više naše i voljenije, to je teže. Reakcije su različite, kod iste osobe, od slučaja do slučaja, među ljudima takođe. Iznerviramo se kada izgubimo nešto konkretno, materijalno. Više od nervoze doživimo kada izgubimo deo sebe, svog fizičkog bića: svoju zategnutu kožu, kosu, menstruaciju, dojku… Najstresniji događaji u životu povezani su sa gubitkom odnosa sa drugim, voljenim bićem. Bilo da je razlog smrt ili “smrt”: smrt partnera , “veliki raskid”, odsustvo drugog u odnosu ili razvod koji se može doživeti kao “mala smrt” porodice, celine kojoj smo pripadali, ideje kojoj smo težili. Potrebno je dosta energije da se prevaziđu takvi gubici u životu. Teško je reći da li je teže kada se Veliki gubitak dogodi samo jednom u životu. Da li je svaki sledeći put još teže ili lakše, prevazići? za prevazilaženje velikih, “životnih događaja” , koji sadrže velike gubitke, potrebno je više vremena da zaokružimo taj period svog života, postavimo ga na svoje mesto i nastavimo dalje. Može se u tom procesu prepoznati mehanizam koji se pokazao kao dobar i funkcionalan za nas. U tom smislu možemo reći , čak i ako se dogodi novi gubitak (nikad isti) prethodno iskustvo može imati neke koristi, inače nema, a svaki novi stres bi dodatno opteretio naše kapacitete za prevazilaženje.
Mnogo puta sam čula pitanje “Da li je moguće da opet budem onaj stari/ona stara?”. Ako uspešno prođemo kroz prihvatanje gubitka ne možemo biti lišeni tog iskustva, već dobijamo još jednu dimenziju doživljaja života, sveta u kome živimo, odnosa, sebe i drugih. Više volim ono drugo pitanje: “Da li ću moći opet da se radujem?”. Ako uspešno prođemo kroz prihvatanje gubitka, naravno da ćemo moći. Postoji još mnogo toga što nismo izgubili. Što je lični posed više “u nama”, u sposobnostima, predstavama, sećanjima, to smo spremniji i opremljeniji da nastavimo kvalitetan i funkcionalan život. Što je naše posedovanje više “van nas”, u materiji, simbolu, u drugima, to je šansa za teškoću u potencijalnom prevazilaženju Velikog gubitka veća, zavisi od nečega ili nekoga. Ukoliko imamo u sebi predstavu drugoga i kada on više nije sa nama, ideju o sopstvenoj vrednosti i kada se drugi ponašaju kao da to nije tako, celovit i konstatan doživljaj svog tela i kada se ono drastično i brzo menja, to ćemo gubitke na ovim poljima lakše podneti.